1. |
Jama
09:48
|
|||
JAMA ( I.dio)
Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noć su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz očinjih jama;
Od kapljâ dana bijesni oganj pâli
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oči zgasle na mome dlanu.
Sigurno još su treperile ptice
U njima, nebo blago se okrenu;
I ćutio sam, krvavo mi lice
Utonulo je s modrinom u zjenu;
Na dlanu oči zrakama se smiju
I moje suze ne mogu da liju.
Samo kroz prste kapale su kapi
Tople i guste, koje krvnik nađe
Još gorčom mukom duplja koje zjapi -
Da bodež u vrat zabode mi slađe:
A mene dragost ove krvi uze,
I ćutio sam kaplje kao suze.
Posljednje svjetlo prije strašne noći
Bio je bljesak munjevita noža,
I vrisak, bijel još i sad u sljepoći,
I bijela, bijela krvnikova koža;
Jer do pojasa svi su bili goli
I tako nagi oči su nam boli.
O bolno svjetlo, nikad tako jako
I oštro nikad nisi sinulo u zori,
U strijeli, ognju; i ko da sam plako
Vatrene suze s kojih duplje gori:
A kroz taj pakô bljeskovi su pekli,
Vriskovi drugih mučenika sjekli.
Ne znam, koliko žar je bijesni trajo,
Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu,
Ko kugle tvrde, i jedva sam stajo.
Tad spoznah skliske oči na svom dlanu
I rekoh: »Slijep sam, mila moja mati,
Kako ću tebe sada oplakati...«
A silno svjetlo, ko stotine zvonâ
Sa zvonikâ bijelih, u pameti
Ludoj sijevne: svjetlost sa Siona,
Divna svjetlost, svjetlost koja svijeti!
Svijetla ptico! Svijetlo drvo! Rijeko!
Mjeseče! Svjetlo ko majčino mlijeko!
Al ovu strašnu bol već nisam čeko:
Krvnik mi reče: »Zgnječi svoje oči!«
Obezumljen sam skoro preda nj kleko,
Kad grč mi šaku gustom sluzi smoči;
I više nisam ništa čuo, znao:
U bezdan kao u raku sam pao.
(Ivan Goran Kovačić)
OČI
Oči
Uvijek gledao sam oči
Uvijek gledao sam oči
Oči
Oh
Tražio sam
Odgovor
Na ta pitanja
Sva ta pitanja
Gledajući oči
Znala si kažeš
Sve
Znala si kažeš sve
Gledajući oči
I nisam sam
Jesam sam
Oh
Gledaju me oči
I svi moji snovi
Sav moj bol
Svi moji snovi
Aaaaahhhhhh
Oko mene oči
|
||||
2. |
Kovčeg za miraz
04:07
|
|||
SAHRANI ME U KOVČEGU ZA MIRAZ
Novci su u džepu
I ovce su u toru
Glava na jastuku
I hrana u stomaku
Ali budi oprezan
Dok preživljavaš
Pa nećeš valjda i ti
Pjevati onu pjesmu
Taj stari dobri hit
SAHRANI ME U KOVČEGU ZA MIRAZ
Sahrani me u kovčegu za miraz
|
||||
3. |
Moj grob
02:19
|
|||
MOJ GROB
U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,
Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Mûku moje rake nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg hiskog tornja zvon,
Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.
Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.
Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, -
I kad se vrati, nek poravna trag.
(Ivan Goran Kovačić)
|
||||
4. |
Mračno doba
06:30
|
|||
MRAČNO DOBA
U tuđem kraju tuđe planine,
U tuđem polju tuđa mi žita,
I tuđe ptice,tuđe daljine-
I vječno žedan pijem iz sita.
Mračno je sunce,preduge noći,
I nigdje ne sjaš,moja zvijezdo-
Moram se vratit:u šume poći,
Gdje srce stane u svako gnijezdo.
Na bistrom slapu prat ću tijelo,
Nakvasit usta suha od žeđi,
Studenom vodom otrti čelo,
I bit ću košto bijahu pređi.
Mračno me doba zagušit neće,
Srkat ću smolu,jesti ću cvijeće!
(Ivan Goran Kovačić)
|
||||
5. |
Siva priča
08:31
|
|||
SIVA PRIČA
Ljudi rade i rade
Kupe lišće
Kopaju rovove
Izlivaju metal
Radna odjela
Plava i bijela
Narandžasta
Žuta
Crna
Cipele sa
Ortopedskim đonom
Zgrade se ruše
Nove se dižu
Još visočije
Još duže
Beton i cigla
Izolacije
Milion prozora
Milion automobila
Na betonskoj platformi
Milion duša
Ispunjavaju te kutijice
Sobice
Kupatila i kuhinje
Neki se vole
Neki više ne mogu
Jedan se junak
Upucao u glavu
Nekome je pregorila
Siajlica u garaži
Tramvaji plove sivim šinama
Utoplenim u sivi asfalt
Sivog grada
Kroz uopšte siv ambijent
Crna rijeka šara gradom
Kao vena kroz
Podlaktice ljudske ruke
U rijeci potopljeni bicikli
I plutajući otpatci
Nečijeg doručka
Urlik policijske sirene
Sa drugog kraja grada
Muzika iz obližnje krčme
Puls samrtničke postelje
Sve jednostavniji
Sve ravniji
Puls samrtničke postelje
Sve jednostavniji sve ravniji
Horizontalan horizontalan
Horizontalan
Horizontalan horizontalan
horizontalan
|
||||
6. |
Crni vlak
04:46
|
|||
NOĆNI VLAK
Kroz noć daleko tutnji crni vlak
Srce ga sluša i s njim muklo tuče
Kotači jureć nada nj nad njim buče
I spavač trne ko na smrti znak
Pa dođe zavoj i kroz laki zrak
Šumorom kiše kolesa zazvuče
To nekom drugom zemljom vlak se vuče
A spavač tone ko da srče mak
Kroz noć sve brže tutnji crni vlak
Gazeći ljude naselja tjelesa
Kao sotona bezuman i jak
Onda sve tiše nestaju kolesa
S daleki slapom s lišćem koje stresa
I nosi kroz noć snenu vjetar lak
(Ivan Goran Kovačić)
|
||||
7. |
Leševi putuju
05:19
|
|||
LEŠEVI PUTUJU
Leševi plove, njišu se i plove,
Zeleni, modri, teški, naduveni:
Krupnjaju, rastu, kao da se tove;
I onda stanu, tiho okupljeni
Kraj obale crne.
Jedan uz drugog neoprezno zapne,
Poskoči naglo, ko od neke volje;
A gnjilo uho iznad vode napne,
Nad mukle vale, što uz njih grgolje
Kraj obale crne.
Nožni se palac na talasu ziba,
Namiguje kao da se šali:
"Gledajte, zar da mi smo hrana riba?
Od njih smo tako krupni, odebljali
Kraj obale crne."
Strašna,ko rana, zijevaju usta,
A voda, pljušteć iz njih, u njih zbori:
"Lažu! Od mene trupla su im tusta",
I prelije ih mutna,i žubori
Kraj obale crne.
I kao da ih neman-rijeka lupka,
Da požure se,dok bi htjeli stati,
Jer kad ce prestat ova strašna kupka
Kad će im jednom odmorište dati
Kraj obale crne?
Zašto im uze, što vratove resi,
Prezrenu milost jos jednom ne vrati,
I o dub stari opet ih objesi,
Da bi se mogli mirno odmarati
Kraj obale crne?
Zašto taneta, posuta po trupu,
Ne otezaju,na dno ih odvuku,
Da kraj već dođe tom jurenju glupu,
Da nađu tihu,najtajniju luku
Kraj obale crne?
Al oni plove,njišu se i plove,
Zeleni, modri, teški, naduveni:
Krupnjaju, rastu, kao da se tove;
I onda stanu, čežnjom okupljeni,
Kraj obale crne.
(Ivan Goran Kovačić
|
||||
8. |
Kliker
07:33
|
|||
KLIKER
Izađoh na kišu
Tek toliko
Da se sjetim
Onog dana
Koga nije bilo
Nikada
Koji neće doći
Ni u snu
Pogledah te tada
Sjetih se
one mladosti
U tvom oku
Koje nije bilo
Nikada
Koje nije bilo
Tu
Sjetih se dječaka
Igra se
Klikera
Raznobojnih
Raznolikih
Kojih više nema
U djetetovom
sjećanju
|
||||
9. |
Georg i Ana
05:22
|
|||
GEORG I ANA
Opet je zvonio sat
Uzimaš četkicu za zube
Vežeš te pertle
Pališ motor
Napreduješ u službi
Večeras imate goste
Na večeri
Televizija
Zanimljivo
Georg
Ana
Dobar tek
Laku noć
Dobar tek
Laku noć
Laku noć
Laku noć
Laku noć
Laku noć
Laku noć
Laku noć
Konačno ipak pišeš
Po prvi
I posljednji put
Tu u šolji su novci
Povlačiš dakle vodu
Dobar tek
Laku noć
Uz jogurt
Na televiziji
Georg
Ana
Dobar tek
Laku noć
Laku noć
Laku noć
Laku noć
Laku noć
GEORG
ANA
Laku noć
Laku noč
Laku noć
|
3 zvuka budućnosti Malmö, Sweden
Erol Gaši, born 1968 in Tuzla, Fomer Yugoslavia (vocal and lyrics)
Ivana Đida, born
1983 in Zenica, Former Yugoslavia- (guitar, keyboard, piano)
Bekim Gaši , born 1973 in Tuzla, Former Yugoslavia (guitar, keyboard)
... more
Streaming and Download help
If you like 3 zvuka budućnosti, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp